Intervju - Martina Toth Vidačić (Mamina blaga)

Martina iz Maminih blaga užurbana je majka koja radi svoj posao iz snova. Rođena u Daruvaru, preselila u selo kraj Varaždina (Imbriovec Jalžabetski) gdje sad izrađuje rukotvorine. U tome joj ponekad pomažu i djeca, stara 6, 8 i 10 godina te baka koja rado uskače po potrebi.



 Logotip branda Mamina blaga

Kada bi se morala predstaviti u nekoliko riječi, što bi rekla o sebi? Tko je Martina?
Veliki kreativac, knjiški moljac i dijete u duši.

Što smatraš svojom najvećom vrlinom, a što manom?
Moja najveća vrlina je kreativnost a mana što ponekad svijet gledam kroz ružičaste naočale.

Kako je došlo do toga da izrađuješ rukotvorine? Baviš li se time čitav (radni) život?
Rukotvorinama se bavim od kad znam za sebe. Kao malena sam šivala za lutkice i sanjala kako ću biti poznata dizajnerica. U nižim razredima osnovne škole sašila sam prve prave odjevne predmete i tako je šivanje postalo malo ozbiljnije. Upisala sam srednju tekstilnu smjer odjevni tehničar i nakon toga tekstilno – tehnološki fakultet. Cijelo to vrijeme mašina je bila uz mene i ja sam stalno nešto šivala. Bilo je tu maturalnih haljina, narodnih nošnji, raznih torbi… ma svašta nešto. A kad je moja prijateljica izrazila želju da bi za sina platnene pelene prihvatila sam izazov i upustila se u taj projekt koji je prerastao u posao.

Jesi li imala kakvu drugu ideju što bi voljela raditi? 
Sada se više ne vidim na nekom drugom radnom mjestu.

Kako izgleda tvoj tipičan dan?
Svaki dan je drukčiji ali se opet sve svodi na isto. Buđenje, škola, vrtić, radiona, pošta, ručak,obitelj, spavanje.

Voliš li svoj posao? Da li te ispunjava ili je to posao kao svaki drugi gdje čovjek treba zaraditi za život? 
Obožavam svoj posao. Radim nešto što me istinski ispunjava, a i plaća račune.

Kada bi mogla nešto promijeniti u svom poslu, što bi to bilo?
Voljela bi skratiti vrijeme isporuke ali dok sam sama mislim da je to nemoguće.

Što nikad ne bi mijenjala?
Za sad mi je neprocjenjivo što radim doma pa sam na raspolaganju klincima kada dođu iz škole i trebaju pomoć oko zadaće.

Kako izgledaju tvoji godišnji odmori? Da li odeš negdje se odmoriti ili šivaš i onda radi užitka?
Što je to? Nešto što se jede? Hahahaha… Šalim se. Žudim za pravim godišnjim odmorom jer od kako sam otvorila obrt nisam imala pravi godišnji odmor. I kad napišem da sam na godišnjem ustvari sređujem zaostatke, popunjavam zalihe, rješavam papirologiju ili pokušavam nešto novo smisliti. Kod mene mašina ne radi samo nedjeljom jer nam je to obiteljski dan i tada se zbilja posvetimo suprug i ja klincima, idemo na izlete, k prijateljima, rodbini…

Da li ima neka druga šivalica s kojom rado voliš popiti kavu ili popričati?
Sa svim šivalicama sam u kontaktu ali su mi daleko sve osim Jasne Škiljan. S njom znam popiti kavu jednom u sto godina jer obje imamo brdo obaveza pa se ne stignemo družiti. Ali zato se s Mirelom Topić čujem svako malo, tipkam se s njom, Dolisom, Gordanom… Sve su mi jako drage i volim našu suradnju.

Gdje nalaziš inspiraciju za svoj rad?
Najbolja inspiracija su mi moja djeca ali volim kad mi moje mušterije pošalju kojekakve ideje.

Da li imaš pomoć ili radiš sama?
Još uvijek sam sama. Ali u pomoć znaju uskočiti klinci i suprug. Ponekad kad sam zbilja u velikoj gužvi mi uskoči i mama.

Imaš li neku ekskluzivnu informaciju za čitatelje, primjerice neki proizvod koji je u planu izrade, a još uvijek nije došao na svjetlo dana?
Pa nije neka ekskluziva ali pošto se približavaju blagdani spremam božićni asortiman i kroz par dana svakako zavirite u moje albume.

Imate li vi neko pitanje za Martinu? Upitajte ga ovdje u komentaru ili na Face stranici.

Do čitanja,
Illy

Nema komentara:

Objavi komentar